1 Kad se Rovoam vratio u Jerusalim, sabrao je dom Judin i pleme Venijaminovo, stotinu osamdeset hiljada izabranih ratnika, da ratuju protiv Izrailja, da povrate carstvo Rovoamu.
2 Ali Gospodnja reč dođe Semaju, čoveku Božijem: 3 „Reci Rovoamu, sinu Solomonovom, caru Judinom i svem Izrailju u Judi i Venijaminu: 4 ’Ovako kaže Gospod: ne izlazite da ratujete protiv svoje braće. Neka se svako vrati svojoj kući, jer ova stvar dolazi od mene.’“ Tada su poslušali Gospodnje reči i vratili se sa pohoda na Jerovoama.
13 Sveštenici i Leviti, koji su bili po celom Izrailju, došli su sa svih strana i priklonili mu se. 14 Leviti su ostavili pašnjake i imanja i prešli u Judu i Jerusalim, jer su ih Jerovoam i njegovi sinovi odbacili kao Gospodnje sveštenike. 15 Jerovoam je postavio svoje sveštenike za žrtvene bregove, za kipove jaraca i teladi koje je napravio. 16 Za njima su došli iz svih plemena Izrailja, oni koji su srcem tražili Gospoda, Boga Izrailjevog, da u Jerusalimu prinesu žrtvu Gospodu, Bogu svojih otaca. 17 Oni su tri godine jačali i Judino carstvo i Rovoama, Solomonovog sina. Naime, išli su tri godine Davidovim i Solomonovim putem.
22 Rovoam je za glavara postavio Mahinog sina Aviju, da bude vladar svojoj braći, jer je želeo da ga zacari. 23 Postupao je mudro, pa je neke od sinova izaslao po čitavoj Judi i Venijaminu, po svim gradovima-utvrđenjima i dao im obilje hrane i mnogo žena.
<- 2. Knjiga dnevnika 102. Knjiga dnevnika 12 ->
Languages