1 Uzmite mene za primer, kao što ja uzimam Hrista za primer.
8 Muškarac, naime, nije postao od žene, nego žena od muškarca. 9 I nije muškarac stvoren radi žene, nego žena radi muškarca. 10 Zbog toga, a i zbog anđela, žena mora da ima znak na svojoj glavi da je pod vlašću.
11 Međutim, u Gospodu, niti je žena nezavisna od muža, niti je muž nezavisan od žene. 12 Jer, kao što je žena postala od muškarca, tako se i muškarac rađa od žene, a sve to dolazi od Boga. 13 Prosudite sami: priliči li ženi da se moli nepokrivene glave? 14 Ne uči li vas i sama priroda da je sramota za čoveka da ima dugu kosu? 15 A zar ženi nije na ponos da ima dugu kosu? Kosa joj je, naime, data umesto vela. 16 A ako je nekome do prepirke, mi nemamo takav običaj, a ni ostale crkve Božije.
23 Ja sam, naime, primio učenje od Gospoda koje sam i vama predao: da je Gospod Isus one noći kada je bio predat uzeo hleb, 24 zahvalio Bogu i prelomio ga, rekavši: „Ovo je moje telo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen.“ 25 Tako je uzeo i čašu posle večere i rekao: „Ova čaša je Novi savez po mojoj krvi. Kad god je pijete, činite to meni na spomen.“ 26 Zaista, kad god jedete hleb i pijete čašu, navešćujete smrt Gospodnju dok se on ne vrati.
27 Zato ko nedostojno jede hleb i pije čašu, biće kriv za greh protiv tela i krvi Gospodnje. 28 Neka se, dakle, svako prvo preispita, pa tek onda neka jede od hleba i pije iz čaše. 29 Jer, ko jede i pije, a ne razaznaje u tome telo Gospodnje, navlači na sebe osudu kad jede i pije. 30 Zato ima mnogo nemoćnih i bolesnih među vama, a neki su i umrli.[a] 31 Ako bismo sami sebi sudili, Gospod nam ne bi sudio. 32 Ipak, kad nas Gospod sudi, on nas i odgaja, da ne budemo osuđeni sa svetom.
33 Zato, braćo moja, kada se okupite da jedete, pričekajte jedni druge. 34 Ako je neko gladan, neka jede kući, da ne dođete pod Božiju osudu kada se sastanete.
- a Doslovno: usnuli.
Languages