1 Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meæu priloge svoje u haznu Božiju; 2 A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte; 3 I reèe: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: 4 Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše. 5 I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe: 6 Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. 7 Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi? 8 A on reèe: èuvajte se da vas ne prevare, jer æe mnogi doæi na ime moje govoreæi: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima. 9 A kad èujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak. 10 Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; 11 I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu. 12 A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. 13 A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. 14 Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: 15 Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. 16 A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. 17 I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. 18 I dlaka s glave vaše neæe poginuti. 19 Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje. 20 A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. 21 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: 22 Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano. 23 Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu. 24 I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca. 25 I biæe znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. 26 Ljudi æe umirati od straha i od èekanja onoga što ide na zemlju; jer æe se i sile nebeske pokrenuti. 27 I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. 28 A kad se poène ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše. 29 I kaza im prièu: gledajte na smokvu i na sva drveta; 30 Kad vidite da veæ potjeraju, sami znate da je blizu ljeto. 31 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije. 32 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. 33 Nebo i zemlja proæi æe, a rijeèi moje neæe proæi. 34 Ali se èuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne doðe iznenada. 35 Jer æe doæi kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji. 36 Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteæi od svega ovoga što æe se zbiti, i stati pred sinom èovjeèijim. 37 I danju uèaše u crkvi, a noæu izlažaše i noæivaše na gori koja se zove Maslinska. 38 I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju.

<- Luki 20Luki 22 ->