1 U to vrijeme pak doðoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem. 2 I odgovarajuæi Isus reèe im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše? 3 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. 4 Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana? 5 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. 6 Kaza im pak ovu prièu: jedan èovjek imadijaše smokvu usaðenu u svome vinogradu, i doðe da traži roda na njoj, i ne naðe. 7 Onda reèe vinogradaru: evo treæa godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta? 8 A on odgovarajuæi reèe mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem; 9 Pa da ako rodi: ako li ne, posjeæi æeš je na godinu. 10 A kad uèaše u jednoj zbornici u subotu, 11 I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrèena, i ne mogaše se ispraviti. 12 A kad je vidje, dozva je Isus i reèe joj: ženo! oproštena si od bolesti svoje. 13 I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga. 14 A starješina od zbornice srðaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajuæi reèe narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se lijeèite, a ne u dan subotni. 15 A Gospod mu odgovori i reèe: licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji? 16 A ovu kæer Avraamovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni? 17 I kad on ovo govoraše stiðahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela. 18 A on im reèe: kakvo je carstvo Božije? i kakvo æu kazati da je? 19 Ono je kao zrno gorušièno, koje uzevši èovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove. 20 Opet reèe: kakvo æu kazati da je carstvo Božije? 21 Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve. 22 I prolažaše po gradovima i selima uèeæi i putujuæi u Jerusalim. 23 Reèe mu pak neko: Gospode! je li malo onijeh koji æe biti spaseni? A on im reèe: 24 Navalite da uðete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi æe tražiti da uðu i neæe moæi: 25 Kad ustane domaæin i zatvori vrata, i stanete napolju stajati i kucati u vrata govoreæi: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajuæi reæi æe vam: ne poznajem vas otkuda ste. 26 Tada æete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem uèio si. 27 A on æe reæi: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; otstupite od mene svi koji nepravdu èinite. 28 Ondje æe biti plaè i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje istjerane. 29 I doæi æe od istoka i zapada i sjevera i juga i sješæe za trpezu u carstvu Božijemu. 30 I gle, ima pošljednjijeh koji æe biti prvi, i ima prvijeh koji æe biti pošljednji. 31 U taj dan pristupiše neki od fariseja govoreæi mu: iziði i idi odavde, jer Irod hoæe da te ubije. 32 I reèe im: idite te kažite onoj lisici: evo izgonim ðavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treæi dan svršiæu. 33 Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi iæi; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. 34 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste! 35 Eto æe vam se ostaviti kuæa vaša pusta; a ja vam kažem: neæete mene vidjeti dok ne doðe da reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

<- Luki 12Luki 14 ->