6 A kad izvedoh iz Misira oce vaše, dođoše na more, a Misirci goniše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenog mora. 7 Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu između vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oči vaše videše šta učinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena. 8 Iza toga dovedoh vas u zemlju Amoreja koji življahu s one strane Jordana; i oni se pobiše s vama, ali ih dadoh vama u ruke, te naslediste zemlju njihovu, i istrebih ih ispred vas. 9 A Valak sin Seforov, car moavski, podiže se da se bije s Izrailjem, i posla te dozva Valama sina Veorovog da vas prokune. 10 Ali ne hteh poslušati Valama, te vas on još blagoslovi, i izbavih vas iz ruke njegove. 11 Potom pređoste preko Jordana, i dođoste pod Jerihon, i biše se s vama Jerihonjani, Amoreji i Ferezeji i Hananeji i Heteji i Gergeseji i Jeveji i Jevuseji; i dadoh ih vama u ruke. 12 I poslah pred vama stršljenove, koji ih izagnaše ispred vas, dva cara amorejska; ne mačem tvojim ni lukom tvojim. 13 I dadoh vam zemlju, koju ne radiste, i gradove, koje ne gradiste, i u njima živite; iz vinograda i iz maslinika, kojih niste sadili, jedete.
16 A narod odgovori i reče: Ne daj Bože da ostavimo Gospoda da služimo drugim bogovima. 17 Jer Gospod Bog naš, On je izveo nas i oce naše iz zemlje misirske, iz doma ropskog, i On je učinio pred našim očima one znake velike, i čuvao nas celim putem kojim idosmo, i po svim narodima kroz koje prođosmo. 18 I Gospod je isterao ispred nas sve narode i Amoreje, koji življahu u ovoj zemlji; i mi ćemo služiti Gospodu, jer je Bog naš.
19 A Isus reče narodu: Ne možete služiti Gospodu, jer je svet Bog, Bog revnitelj, neće podnositi vaše nevere i vaše grehe. 20 Kad ostavite Gospoda i stanete služiti tuđim bogovima, okrenuće se i zlo će vam učiniti, i istrebiće vas, pošto vam je dobro činio. 21 A narod reče Isusu: Ne, nego ćemo Gospodu služiti. 22 A Isus reče narodu: Sami ste sebi svedoci da ste izabrali sebi Gospoda da Mu služite. I oni rekoše: Svedoci smo. 23 Povrzite dakle bogove tuđe što su među vama, i privijte srce svoje ka Gospodu Bogu Izrailjevom. 24 A narod reče Isusu: Gospodu Bogu svom služićemo i glas Njegov slušaćemo. 25 Tako učini Isus zavet s narodom onaj dan i postavi im uredbe i zakone u Sihemu. 26 I zapisa Isus ove reči u knjigu zakona Božjeg; i uzevši kamen velik podiže ga onde pod hrastom koji beše kod svetinje Gospodnje. 27 I reče Isus svom narodu: Evo, kamen ovaj neka vam bude svedočanstvo; jer je čuo sve reči Gospodnje, koje nam je govorio; i neka vam bude svedočanstvo da ne biste slagali Bogu svom. 28 Potom raspusti Isus narod, svakog na njegovo nasledstvo.
31 I služi Izrailj Gospodu svega veka Isusovog i svega veka starešina, koje dugo živeše iza Isusa i koji su znali sva dela Gospodnja, koja učini Izrailju.
32 I kosti Josifove, koje donesoše sinovi Izrailjevi iz Misira, pogreboše u Sihemu, u delu polja koje je kupio Jakov od sinova Emora oca Sihemovog za sto novaca; i biše u sinova Josifovih u nasledstvu njihovom.
33 I Eleazar sin Aronov umre, i pogreboše ga na brdu Finesa sina njegovog, koje mu beše dano u gori Jefremovoj.
<- Knjiga Isusa Navina 23
Languages