1 A kad ču Adonisedek car jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga kao što je učinio s Jerihonom i njegovim carem, tako da je učinio i s Gajem i njegovim carem, i da su Gavaonjani učinili mir s Izrailjem i stoje usred njih, 2 uplaši se vrlo; jer Gavaon beše velik grad kao kakav carski grad, i beše veći od Gaja, i svi ljudi u njemu behu hrabri. 3 Zato posla Adonisedek car jerusalimski k Oamu caru hevronskom i k Piramu caru jarmutskom i k Jafiji caru lahiskom i k Daviru caru jeglonskom, i poruči: 4 Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer učini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim. 5 I skupi se i pođe pet careva amorejskih, car jerusalimski, car hevronski, car jarmutski, car lahiski, car jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u logor pod Gavaonom počeše ga biti.

6 Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u logor u Galgal i rekoše: Nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi amorejski koji žive u gorama. 7 I izađe Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što beše za boj, svi junaci. 8 I Gospod reče Isusu: Ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neće održati pred tobom. 9 I Isus udari na njih iznenada, išavši celu noć od Galgala, 10 i smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potera putem kako se ide u Vet-Oron, i sekoše ih do Azike i do Makide. 11 A kad bežahu ispred Izrailja i behu niz vrlet vet-oronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnog nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi mačem.

12 Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevim, i reče pred sinovima Izrailjevim:

Ne piše li to u knjizi Istinitog? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za ceo dan. 14 I ne bi takvog dana ni pre ni posle, da Gospod posluša glas čovečji, jer Gospod vojeva za Izrailja.

15 I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.

16 A onih pet careva utekoše i sakriše se u pećinu kod Makide. 17 I dođe glas Isusu: Nađe se pet careva sakrivenih u pećini kod Makide. 18 A Isus reče: Privalite veliko kamenje na vrata pećine, i namestite ljude kod nje da ih čuvaju. 19 A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da uđu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš. 20 A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvim, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove, 21 vrati se sav narod zdravo u logor k Isusu u Makidu, i niko ne mače jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednog.

22 Tada reče Isus: Otvorite vrata od one pećine, i izvedite k meni onih pet careva iz pećine. 23 I učiniše tako, i izvedoše k meni onih pet careva iz pećine: cara jerusalimskog, cara hevronskog, cara jarmutskog, cara lahiskog, cara jeglonskog. 24 A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i reče vojvodama od vojske koji behu išli s njim: Pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovim carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim. 25 A Isus im reče: Ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer će tako učiniti Gospod svim neprijateljima vašim na koje zavojštite. 26 Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i obesi ih na pet drveta, i ostaše viseći na drvetima do večera. 27 A o zahodu sunčanom zapovedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u pećinu, u koju se behu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata pećine, koje osta onde do danas.

28 Istog dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj iseče oštrim mačem, i cara njenog i njih pobi, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi nijednog živog; i učini s carem makidskim kao što učini s carem jerihonskim.

29 Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu. 30 Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njenog; i iseče sve oštrim mačem, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi u njoj nijednog živog; i učini s carem njenim kao što učini s carem jerihonskim.

31 Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u logor pred njim, i stade ga biti. 32 I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sutradan, i iseče sve oštrim mačem, sve duše što behu u njemu, isto onako kako učini s Livnom.

33 Tada dođe Oram car gezerski u pomoć Lahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ.

34 Potom pođe Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u logor prema njemu udariše na nj; 35 i uzeše ga isti dan, i isekoše sve oštrim mačem; sve duše što behu u njemu pobi taj dan isto onako kako učini s Lahisom.

36 Potom se podiže Isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti; 37 i uzeše ga i isekoše oštrim mačem, i cara njegovog i sve gradove njegove, sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog isto onako kako učini s Jeglonom; zatre ga sa svim dušama što behu u njemu.

38 Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti; 39 i uze ga i cara njegovog i sve gradove njegove, i isekoše ih oštrim mačem i zgubiše sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog; kao što učini s Hevronom, tako učini s Davirom i carem njegovim, i kao što učini s Livnom i carem njenim.

40 Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednog živog, nego sve duše žive zgubi, kao što beše zapovedio Gospod Bog Izrailjev. 41 I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju gosensku do Gavaona. 42 A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja. 43 Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.

<- Knjiga Isusa Navina 9Knjiga Isusa Navina 11 ->