1 A Elifas Temanac odgovori i reèe: 2 Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem, 3 Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što? 4 A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu. 5 Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav. 6 Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te. 7 Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan? 8 Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost? 9 Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas? 10 I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega. 11 Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi? 12 Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje, 13 Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi? 14 Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav? 15 Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem; 16 Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu? 17 Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio, 18 Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih, 19 Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju. 20 Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno. 21 Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj. 22 Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè. 23 Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni. 24 Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj. 25 Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro. 26 Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim. 27 Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje. 28 I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja. 29 Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo. 30 Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh. 31 Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata. 32 Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti. 33 Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati. 34 Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone. 35 Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.

<- Jov 14Jov 16 ->