1 Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti. 2 Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene? 3 I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. 4 Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama. 5 Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama. 6 Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh. 7 Zato vi nasuprot veæma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost. 8 Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav. 9 Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svaèemu poslušni. 10 A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista, 11 Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli. 12 A kad doðoh u Troadu da propovijedam jevanðelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu, 13 Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši se s njima iziðoh u Maæedoniju. 14 Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu. 15 Jer smo mi Hristov miris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i koji ginu: 16 Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan? 17 Jer mi nijesmo kao mnogi koji neèisto propovijedaju rijeè Božiju, nego iz èistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo.