1 Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, 2 Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste. 3 Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, 4 I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu, 5 I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; 6 A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; 7 A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; 8 A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu. 9 Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. 10 Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. 11 Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. 12 A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? 13 I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. 14 A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. 15 A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. 16 Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. 17 A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem. 18 Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše. 19 I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi. 20 Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe. 21 Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh. 22 Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti. 23 Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku; 24 Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 25 Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje. 26 A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt. 27 Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. 28 A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu. 29 Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi? 30 I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas? 31 Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu. 32 Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti. 33 Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje. 34 Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem. 35 Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi? 36 Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre. 37 I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako. 38 A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo. 39 Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije. 40 I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. 41 Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. 42 Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; 43 Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; 44 Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. 45 Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. 46 Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno. 47 Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba. 48 Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. 49 I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga. 50 A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje. 51 Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti, 52 Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti. 53 Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. 54 A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. 55 Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? 56 A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 57 A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. 58 Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.

<- 1 Korinæanima 141 Korinæanima 16 ->