1 Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveèi. 2 I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. 3 I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže. 4 Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se, 5 Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, 6 Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, 7 Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. 8 Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati. 9 Jer nešto znamo i nešto prorokujemo; 10 A kad doðe savršeno, onda æe prestati što je nešto. 11 Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh èovjek, odbacih djetinjstvo. 12 Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda æemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda æu poznati kao što sam poznat. 13 A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveæa meðu njima.

<- 1 Korinæanima 121 Korinæanima 14 ->