1 Isusu pristupe neki farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema te ga upitaju: 2 “Zašto tvoji učenici krše stare židovske predaje? Ne drže se obrednoga pranja ruku prije jela!”
3 On im odgovori: “A zašto vi zbog svoje predaje kršite Božje zapovijedi? 4 Bog je rekao: ‘Poštuj oca i majku!’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću!’ 5 Ali vi velite: ‘Kaže li tko ocu ili majci: pomoć koju biste od mene dobili darovat ću Bogu’, 6 nije im dužan iskazati poštovanje brinući se o njihovim potrebama. Tako kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje. 7 Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija:
12 Tada mu priđu učenici. “Znaš li da su se farizeji sablaznili na to što si rekao?” upitaju.
13 “Svaka biljka koju nije posadio moj nebeski otac iščupat će se skupa s korijenom. 14 Pustite ih! To su slijepi vođe slijepaca! A kad slijepac vodi slijepca, obojica završe u jarku.”
15 Petar ga zamoli: “Protumači nam tu prispodobu!”
16 “Zar još ne razumijete?” reče Isus. 17 “Ne shvaćate li: sve što uđe na usta ode u trbuh i izbacuje se u zahod. 18 Ali zle riječi[b] izlaze iz srca i onečišćuju čovjeka. 19 Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, blud, krađe, klevete, laži i kletve. 20 To onečišćuje čovjeka! Neće čovjek biti nečist pred Bogom ako jede a da prije toga nije obavio obredno pranje ruku.”
21 Isus zatim ode iz Galileje na sjever, u tirski i sidonski kraj. 22 Neka žena, Kanaanka, koja je ondje živjela, dođe k njemu i poviče: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kćerka mi je teško opsjednuta!”
23 Ali Isus joj ne odgovori ni riječi. Nato dođu učenici i zamole ga: “Reci joj da ode jer viče za nama!”
24 On reče: “Poslan sam da pomognem Židovima, izgubljenim ovcama Izraela.”
25 Ali ona priđe, ničice mu se pokloni i reče: “Gospodine, pomozi mi!”
26 “Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psima”, reče joj.
27 “Nije, Gospodine”, odgovori ona. “Ali i psi pojedu ostatke koji padnu s gospodarova stola!”
28 “Velika je tvoja vjera, ženo!” reče joj Isus. “Neka ti bude što želiš!” I njezina kćerka odmah ozdravi.
29 Isus ode odande do Galilejskog jezera, popne se na goru i sjedne. 30 K njemu nagrne silno mnoštvo vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge bolesnike te mu ih polože do nogu, a on ih iscijeli. 31 Zadivljeno time što nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju a slijepi vide, mnoštvo je slavilo Izraelova Boga.
32 Isus pozove učenike i reče im: “Žao mi je ljudi. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Neću ih otpustiti gladne jer će putem klonuti.”
33 Učenici odgovore: “Odakle da u pustinji nabavimo dovoljno hrane za toliko mnoštvo?”
34 “Koliko hrane imate?” upita Isus.