1 Istoga dana Isus iziđe iz kuće i ode sjesti uz jezero. 2 K njemu nagrne silno mnoštvo, tako da je morao ući u lađicu. Sjeo je u nju, a mnoštvo je stajalo na obali. 3 Mnogo im je govorio u prispodobama:
10 Priđu mu učenici i upitaju: “Zašto ljudima uvijek govoriš u prispodobama?”
11 On im odgovori: “Zato što je vama dano da razumijete tajne nebeskoga kraljevstva, a drugima nije. 12 Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti izgubit će i ono malo od nje što imaju.[a] 13 U prispodobama im govorim zato što ljudi gledaju što radim, a zapravo ne vide; zato što slušaju što im govorim, a zapravo ne čuju i ne razumiju. 14 Tako se ispunja Izaijino proročanstvo:
18 Da vam objasnim priču o sijaču. 19 Svakomu tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije ju, dođe Zli i otme mu ono što mu je u srcu posijano. To je sjeme zasijano pokraj puta. 20 Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate, 21 ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu. 22 U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju životne brige i zavodljivost bogatstva uguše u njima te ona ne donese roda. 23 Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ i razumije ju te ona donese rod—stostruko, šezdeseterostruko ili trideseterostruko veći od posijanoga.”
28 ‘Neprijatelj je to učinio’, odgovori on.
29 ‘Nemojte’, reče im. ‘Čupajući kukolj, mogli biste iščupati i pšenicu. 30 Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’ ”
31 Iznese im još jednu prispodobu: “S kraljevstvom je nebeskim kao s gorušičinim sjemenom koje netko posije na svojoj njivi. 32 Ono je zaista najsitnije od svega sjemenja, ali izraste veće od svake druge biljke u vrtu, razvije se u stablo te se ptice nebeske dolaze gnijezditi u njegovim granama.”
33 Zatim im ispriča sljedeću prispodobu: “Nebesko je kraljevstvo poput kvasca koji žena umijesi u golemu količinu brašna,[c] a on ipak sve ukvasi.”
34 Isus je sve to govorio narodu u prispodobama. Zapravo im bez prispodoba ništa i nije govorio 35 da bi se ispunilo proročanstvo:
37 “Dobro”, reče on. “Sijač dobroga sjemena je Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet, a dobro sjeme su ljudi koji pripadaju Božjemu kraljevstvu.[e] Kukolj su ljudi koji pripadaju Zlome.[f] 39 Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. 40 Kao što se kukolj spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta. 41 Sin Čovječji poslat će svoje anđele da iz kraljevstva izdvoje sve koji mame na grijeh i sve koji čine zlo 42 te će ih oni baciti u ognjenu peć. Ondje će biti plač i škrgut zuba. 43 Tada će pravednici u kraljevstvu svojega Oca zasjati poput sunca. Slušajte, kad već imate uši!”
52 On nato reče: “Zato je svaki pismoznanac koji postane učenikom nebeskoga kraljevstva poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.”
53 Pošto je ispričao sve te prispodobe, Isus ode odande. 54 Otišao je u svoj zavičaj te je u tamošnjoj sinagogi tako poučavao da su ljudi zadivljeni pitali: “Odakle ovomu ta mudrost i sila da čini takva čudesa? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? 56 Nisu li mu i sve sestre ovdje među nama? Odakle mu onda sve to?” 57 I sablaznili su se zbog njega.