1 U osvit dana u nedjelju[a] dođu na grob s miomirisima što su ih pripravile 2 i nađu kamen s ulaza u grob odmaknut. 3 Ušle su unutra, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa. 4 Dok su tako zbunjene stajale, uz njih se pojave dva čovjeka u blistavoj odjeći. 5 Žene se prestraše i poniknu licem prema zemlji. “Zašto tražite živoga među mrtvima?” upitaju ih dvojica. 6 “Nije ovdje, uskrsnuo je! Sjetite se što vam je govorio još u Galileji: 7 ‘Sina Čovječjega predat će u ruke grešnicima i raspet će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.’ ”
8 One se sjete da je Isus to rekao. 9 Požure zato s groba to javiti jedanaestorici učenika i ostalima. 10 Bile su to Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva, i još neke žene. Sve su one to ispričale apostolima, 11 ali njima se činilo da je sve to izmišljotina. I nisu im vjerovali. 12 Ipak, Petar potrči do groba. Kad je stigao, proviri unutra i spazi samo povoje od lanena platna. Vrati se zatim čudeći se onomu što se dogodilo.
17 “O čemu to raspravljate putujući?” upita ih.
19 “Što se dogodilo?” upita Isus.
25 “Neumnici!” reče im nato Isus. “Nikako da povjerujete sve što su proroci navijestili. 26 Nisu li oni prorekli da će Krist morati sve to pretrpjeti prije nego što uđe u svoju slavu?” 27 Zatim im, započevši od Mojsija, protumači što su svi proroci o njemu zapisali u Svetome pismu.
28 Približili su se već selu kamo su išli, a Isus se pričini da će nastaviti put. 29 Ali oni su ga nagovarali: “Ostani s nama! Već je večer; dan je na izmaku!” On ostane i uđe s njima u kuću. 30 Dok je sjedio s njima za stolom, Isus uzme kruh, blagoslovi ga i razlomi te im ga dade. 31 Uto se njima otvore oči pa ga prepoznaju, a on nestane.
32 “Nije li nam srce usplamtjelo kad nam je putem pričao i tumačio Pisma?” upitaju oni jedan drugoga. 33 Smjesta se spreme i vrate u Jeruzalem. Ondje nađu na okupu Jedanaestoricu i ostale Isusove sljedbenike. 34 “Gospodin je zaista uskrsnuo!” kazaše im. “Zaista se ukazao Šimunu!”
35 Ispripovijedaju im zatim susret s Gospodinom na putu u Emaus te kako su ga prepoznali kad je razlomio kruh. 36 Dok su oni o tome razgovarali, Isus odjednom stane među njih. “Mir vama!” reče im. 37 Zbunjeni i prestrašeni, mislili su da vide duha. 38 Ali Isus im reče: “Zašto se bojite? Zašto vam se sumnja rađa u srcu? 39 Pogledajte mi ruke i noge! Ja sam to! Opipajte me pa ćete vidjeti! Duhovi nemaju kostiju i mesa kao ja!” 40 Pokaže im svoje ruke i noge.
41 Od čuđenja i veselja nisu mogli vjerovati. On upita: “Imate li što za jelo?” 42 Pruže mu komad pečene ribe, 43 a on ga uzme i pojede pred njima.
44 Reče zatim: “O ovome sam vam govorio dok sam prije bio s vama: Trebalo se ispuniti sve što u Mojsijevu zakonu, proročkim knjigama i psalmima piše o meni.” 45 Otvori im zatim um da razumiju Sveto pismo 46 pa reče: “Piše da će Krist trpjeti i treći dan ustati od mrtvih. 47 U njegovo ime propovijedajte obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima počevši od Jeruzalema. 48 Vi ste svjedoci toga.
49 A ja ću vam poslati Svetoga Duha, baš kao što je Otac obećao. Ostanite u gradu dok vas Sveti Duh ne ispuni silom odozgora!”
50 Isus ih zatim povede u blizinu Betanije. Ondje podigne ruke i blagoslovi ih. 51 Tako se, blagoslivljajući ih, i rastane od njih: uznesen je na nebo. 52 Oni mu se ničice poklone, a zatim se silno radosni vrate u Jeruzalem. 53 Ondje su u Hramu neprestano slavili Boga.
<- Luka 23