1 Nakon toga Isus se vrati u Jeruzalem na židovski vjerski blagdan. 2 U gradu se, blizu Ovčjih vrata, nalazio ribnjak s pet natkrivenih trijemova, koji se na hebrejskome zove Bethesda. 3 Pod trijemovima je ležalo mnoštvo bolesnika—sakatih, slijepih i uzetih—čekajući da se uzbiba voda 4 jer je anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a onaj tko bi nakon toga prvi ušao u vodu ozdravio bi ma od čega bolovao.

5 Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina. 6 Kad ga Isus spazi i dozna kako dugo boluje, upita ga: “Želiš li ozdraviti?”

7 “Ne mogu ozdraviti, Gospodine,” reče čovjek, “jer nemam nikoga da mi pomogne ući u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja pokušavam sići do nje, uvijek me netko pretekne.”

8 Isus mu reče: “Ustani, uzmi nosila i idi kući!”

9 Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati uokolo. Toga je dana, međutim, bila subota. 10 Židovski vođe stoga prigovoriše iscijeljenom čovjeku: “Ne smiješ raditi u subotu! Noseći taj ležaj, kršiš zakon!”

11 “Onaj koji me ozdravio reče mi: ‘Uzmi svoj ležaj i idi!’ ” odgovori čovjek.

12 “Tko je taj koji ti je takvo što rekao?” pitali su.

13 Iscijeljeni čovjek to nije znao. Isus je nestao u mnoštvu jer je ondje bilo mnogo svijeta. 14 Poslije ga Isus pronađe u Hramu i reče mu: “Ozdravio si; ne griješi više da te ne bi i što gore snašlo!”

15 Čovjek tada ode i reče židovskim vođama da je Isus taj koji ga je iscijelio.

16 Zbog toga Židovi počeše optuživati Isusa da krši zakon o suboti. 17 Isus im odgovori: “Moj Otac neprestano radi, a ja slijedim njegov primjer.” 18 Od tada su ga židovski vođe još revnije nastojali smaknuti jer ne samo da je kršio njihov zakon o suboti nego je i o Bogu govorio kao o svojem Ocu izjednačujući se tako s njime.

19 Isus im reče: “Zaista vam kažem: Sin sam od sebe ne može učiniti ništa. Radi samo ono što vidi da radi i Otac, i to na jednak način. 20 Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Sin će učiniti još mnogo veća čuda nego što je ozdravljenje ovoga čovjeka; čudom ćete se čuditi. 21 Od mrtvih će podignuti one koje zaželi, upravo kao što i Otac uskrisuje mrtve i oživljuje ih. 22 A Otac prepušta Sinu svaku osudu. 23 Tako će svi slaviti Sina, baš kao što slave i Oca. Tko ne iskazuje čast Božjemu Sinu, kojega je on poslao, sigurno ne proslavlja ni Oca.

24 Zaista vam kažem, svatko tko sluša moju poruku i tko vjeruje onome koji me poslao ima vječni život i nikada neće biti osuđen za svoje grijehe jer je već prešao iz smrti u život.

25 I zaista vam kažem da dolazi vrijeme, zapravo je već došlo, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina i oni koji ga poslušaju, živjet će. 26 Otac ima život u sebi i svojem je Sinu dao da ima život u sebi. 27 Dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji. 28 Ne čudite se tomu! Uistinu dolazi vrijeme kad će svi mrtvi u grobovima čuti glas Božjega Sina 29 i ponovno će ustati—oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a koji su činili zlo, na uskrsnuće u propast.

30 Ali ja ne mogu učiniti ništa a da ne upitam Oca. Sudim kako mi je rečeno i moj je sud savršeno pravedan jer ne tražim vlastitu volju, nego sudim prema volji onoga koji me je poslao.”

31 “Kad bih ja sam za sebe svjedočio, moje svjedočanstvo ne bi bilo vjerodostojno, 32 ali netko drugi svjedoči za mene i uvjeravam vas da je to što on o meni kaže istinito. 33 Poslali ste izaslanike da slušaju propovijedi Ivana Krstitelja; sve što je kazao o meni istina je. 34 Ali najtočnije svjedočanstvo o meni ne dolazi od čovjeka, iako sam vas podsjetio na Ivanovo svjedočanstvo kako biste povjerovali u mene i spasili se. 35 Ivan je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste htjeli neko vrijeme uživati u njegovoj svjetlosti. 36 Ja, međutim, imam veće svjedočanstvo od Ivanova: djela koja činim. Otac mi je dao da ih činim i ona svjedoče o tomu da me je Otac poslao. 37 I sam je Otac svjedočio za mene. Vi niste nikada čuli njegov glas ni vidjeli njegovo lice. 38 Njegova riječ ne prebiva u vama jer ne vjerujete meni, koga vam je poslao.

39 Vi proučavate Sveto pismo jer mislite da će vam ono dati vječni život. Ono upućuje na mene. 40 A vi ipak nećete doći k meni da biste primili vječni život.

41 Ne primam slave od ljudi 42 jer znam da u sebi nemate Božje ljubavi. 43 Znam to jer sam vam došao u Očevo ime, a vi me odbijate primiti iako vrlo spremno prihvaćate one koji dolaze samo u vlastito ime. 44 Kako biste i mogli vjerovati kad rado primate časti jedni od drugih, a ne marite za to da steknete čast od jedinoga Boga?

45 Neću, međutim, ja biti taj koji će vas zbog toga optužiti pred Ocem. Optužit će vas Mojsije. Da, Mojsije u koga se uzdate. 46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, koji je pisao o meni, vjerovali biste i meni. 47 A kako ne vjerujete onomu što je on napisao, nije čudno da ne vjerujete ni mojim riječima!”

<- Ivan 4Ivan 6 ->