Poslanica Galaćanima

1 Ovo je pismo od apostola Pavla. Nije me imenovala neka skupina ljudi ni ljudska vlast. Pozvao me sam Isus Krist i Bog Otac koji je Isusa podignuo od mrtvih. 2 Svi ovdašnji kršćani također šalju pozdrav crkvama u Galaciji.

3 Neka vam je milost i mir od našega Boga Oca i Gospodina Isusa Krista. 4 Krist je umro za naše grijehe, baš kao što je Bog Otac bio i naumio, da nas spasi iz ovoga zlog svijeta u kojemu živimo. 5 Zato sva slava pripada Bogu u vijekove vjekova. Amen.

6 Ne mogu se načuditi da se tako brzo odvraćate od Boga koji vas je pozvao u svojoj ljubavi i milosti u vječni život što ga daje kroz Krista. Vi već slijedite neki drugi put 7 koji za sebe tvrdi da je Kristovo evanđelje, ali to nije. Prevarili su vas ljudi koji izvrću i mijenjaju istinu o Kristu.

8 Ali neka je proklet svatko—pa bio to i ja ili čak anđeo s neba—tko vam navješćuje neko drugo evanđelje od onoga koje sam vam već navijestio. 9 I ponavljam: neka je proklet svatko tko bi vam navješćivao neko drugo evanđelje osim onoga koje ste već prihvatili.

10 Očito je da ne pokušavam ugoditi ljudima! Ne; trudim se ugoditi Bogu. Kad bih se još uvijek trudio ugađati ljudima, ne bih bio Kristov sluga.

11 Draga braćo, hoću da znate kako evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska predaja. 12 Nisam ga primio ni naučio ni od kakva čovjeka, već od samoga Isusa Krista koji mi se objavio.

13 Znate i sami kakav sam bio kao sljedbenik židovske religije—da sam proganjao Božju crkvu i htio ju zatrti. 14 Bio sam među najrevnijim Židovima svojega naraštaja i svim silama se trudio slijediti očinske predaje svoje vjere.

15 Ali kad se Bogu, koji me je odabrao i pozvao svojom milošću još prije mojega rođenja, svidjelo 16 da mi objavi svojega Sina kako bih ga naviještao među poganima, nisam se savjetovao ni s kojim čovjekom 17 niti sam išao u Jeruzalem k onima koji su prije mene bili apostoli, nego sam otišao u Arabiju pa se zatim vratio u Damask.

18 Tek nakon tri godine otišao sam Petru[a] u Jeruzalem i ostao s njim petnaest dana. 19 Od apostola tada nisam više nikoga vidio osim Jakova, brata našega Gospodina. 20 Bog mi je svjedok da vam to ne lažem.

21 Otišao sam zatim u sirijske i cilicijske krajeve. 22 Kršćani u judejskim crkvama nisu me osobno poznavali. 23 Čuli su samo da ljudi o meni govore: “Naš progonitelj sada propovijeda vjeru koju se trudio zatrti”, 24 i slavili su Boga zbog mene.

Galaćanima 2 ->