5 Želio bih da svi govorite u jezicima, ali još više da prorokujete. Jer tko prorokuje, veći je od onoga tko govori u drugim jezicima, osim ako to protumači za izgradnju Crkve.
6 Draga braćo, kad bih došao i govorio vam drugim jezicima, od kakve bi vam to bilo koristi ako vam ne bih priopćio ni kakvo otkrivenje, ni znanje, ni proroštvo, ni pouku? 7 Čak i ako beživotna glazbala—flauta ili lira—ne daju od sebe razgovijetna glasa, kako ćete razabrati što izvode? 8 Ili ako trublja ne dade jasna glasa, kako će vojnici znati da se treba spremiti za boj? 9 Također, govorite li tuđim jezikom, nerazumljivo, tko će razabrati što govorite? Bit će kao da govorite u vjetar.
10 Na svijetu ima toliko različitih jezika i oni koji ih razumiju odlično se na njima sporazumijevaju. 11 Ali meni ne znače ništa. Neću razumjeti ljude koji mi tim jezicima govore niti će oni razumjeti mene. 12 Kad već tako silno čeznete za duhovnim darovima, molite Boga da vam dade one koji će biti na izgradnju cijeloj Crkvi.
13 Zato onaj koji govori jezike, neka moli i za dar tumačenja kako bi ljudima mogao reći i značenje poruke koju je u jezicima dobio. 14 Jer ako se molim na jeziku koji ne razumijem, moj se duh moli, ali moj um u tome ne sudjeluje.
15 Što mi je dakle činiti? Molit ću se duhom, ali također i umom, riječima koje razumijem. Pjevat ću hvalospjeve duhom, ali i umom. 16 Jer ako se moliš Bogu samo duhom, kako će oni koji ne razumiju što govoriš s tobom slaviti Boga te reći “Amen” na tvoju molitvu? 17 Izricat ćeš divne hvalospjeve, ali oni drugima neće biti na izgradnju.
18 Ja, hvala Bogu, govorim u drugim jezicima više od svih vas. 19 Ali na crkvenome sastanku draže mi je izgovoriti pet razumljivih riječi, da i druge poučim, nego izreći bezbroj riječi na drugim jezicima.
20 Ne budite, draga braćo i sestre, poput djece u razboritosti glede toga, nego budite djeca po zloći, a zreli pameću. 21 U Svetome pismu piše da je Gospodin rekao:
22 Drugi jezici dakle nisu znak zbog kojega će nevjerni povjerovati nego ih ostavlja u nezanju.
29 Neka prorokuje samo dvoje ili troje, a zatim neka drugi prosuđuju njihovu poruku. 30 Ali ako za čijeg prorokovanja tko drugi dobije objavu od Boga, prvi neka ušuti. 31 Tako ćete, jedan po jedan, svi moći prorokovati, da svi budu poučeni i ohrabreni. 32 Upamtite da oni koji prorokuju vladaju svojim proročkim duhovima te mogu čekati svoj red. 33 Jer Bog nije Bog nereda, nego Bog mira.
36 Mislite li da spoznaja Božje riječi počinje i završava s vama Korinćanima? Jako se varate. 37 Tvrdi li tko od vas da je prorok ili da je obdaren duhom, treba znati da je ovo što vam pišem zapovijed samoga Gospodina. 38 Tko to ne priznaje, ni Gospodin njega neće priznati.[b]
39 Zato, braćo i sestre, čeznite za darom prorokovanja i ne branite govoriti drugim jezicima. 40 Ali neka sve bude primjereno i uredno.
<- 1 Korinćanima 131 Korinćanima 15 ->
Languages