1 Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2 Podnosite jedni druge u ljubavi; 3 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4 Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! 7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8 Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. 9 Ono “uzađe” - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10 Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11 On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12 da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14 da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 15 Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16 od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. 17 Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: 18 zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 19 Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. 20 Vi pak ne naučiste tako Krista, 21 ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22 da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23 a obnavljati se duhom svoje pameti 24 i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. 25 Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 26 Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom 27 i ne dajite mjesta đavlu. 28 Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. 29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31 Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 32 Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.