1 Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 2 A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 3 Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4 Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5 Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga. 6 Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu “Ne preko onoga što je pisano” te se ne nadimate jednim protiv drugoga. 7 Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? 8 Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! 9 Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima - 10 mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; 11 sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, 12 i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, 13 pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada. 14 Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15 Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! 16 Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17 Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. 18 Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. 19 Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. 20 Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. 21 Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?
<- 1 Korinćanima 31 Korinćanima 5 ->